Raspodjela, obrada i skladištenje magnezijevih iona u ljudskom tijelu:

U ljudskom tijelu težine 70 kg nalazi se oko 24 g magnezija (ta vrijednost varira od 20 g do 35 g, ovisno o izvoru). Oko 60% ove količine nalazi se u kostima, 29% u mišićima, 10% u ostalim mekim tkivima i samo 1% u unutarćelijskoj tekućini. U organizmima starijih osoba (preko 60 godina) sadržaj magnezija se smanjuje na 60-80% sadržaja u tkivima djece.
Najveći sadržaj magnezija uključuje tkiva s najvećim intenzitetom metaboličkih procesa, poput mozga, mišića (oko 9,5 mmol / kg), srca (oko 16,5 mmol / kg), jetre i, nažalost, tkiva raka (oko 8 mmol / kg) , Eritrociti sadrže tri puta više magnezija (2,44-2,9 mmol / L) od plazme (0,8-1,6 mmol / L). Većina fizioloških procesa ovisnih o magnezijumu određena je prisutnošću ioniziranog oblika elementa unutarćelijski.
Zbog visokih homeostatskih svojstava plazme, magnezij i drugi elementi prisutni su u njemu u konstantnoj koncentraciji, oni su također povezani s proteinima plazme i drugim kemijskim spojevima što određuje njihovu razinu, pa je određivanje razine magnezija u plazmi vrlo nepouzdano. Medicinski uvjeti u ljudskom tijelu imaju malo utjecaja na razinu elemenata u plazmi, dok uvelike narušavaju homeostazu unutarćelijskih ioniziranih elemenata.

Apsorpcija magnezijevih iona javlja se uglavnom u jejunumu i ileumu u kojem prevladava kiselo okruženje. Apsorpcija se događa u dvije faze:
• pasivnim transportom, temeljenim na fenomenu elektrokemijskog gradijenta;
• difuzija omogućena proteinskim nosačem TRPM6 (prolazni receptorski potencijal melastatina) smještenim u stanicama crijevnog epitela.
Apsorpcija magnezija paralelna je s apsorpcijom vode. Ovaj je postupak učinkovitiji kada je njegovo trajanje duže. Stupanj apsorpcije izravno ovisi o stupnju ionizacije elemenata, ravnoteži prehrane i hormonalnoj homeostazi. Apsorpcija magnezija brža je u kiselom okruženju, s prehranom bogatom životinjskim proteinima, nezasićenim mastima, vitaminom B6, natrijom, laktozom, vitaminom D, s pravilnim izlučivanjem inzulina i paratireoidnog hormona u krv. Zauzvrat, apsorpciju magnezija inhibiraju: alkalizacija okoliša, neki proteini, neke masti, zasićene masne kiseline koje tvore netopive spojeve s magnezijem, prehrambena vlakna, fitinska kiselina sadržana u žitaricama, oksalna kiselina koja se nalazi u mnogim biljkama (rabarbara, špinat, kislica), višak kalcij (otuda istovremeno mliječni proizvodi), alkohol, fluoridi i fosfati. Treba imati na umu da neki lijekovi također inhibiraju apsorpciju magnezija.
Magnezij je općenito element koji se teško apsorbira. Izračunato je da se svakodnevno apsorbira samo oko 30% magnezija koji čovjek pojede (od čega 10% u mehanizmu pasivne difuzije). Ostali su prognani na razne načine. Sve vrste crijevnih bolesti od proliferativnih do autoimunih imaju izravan utjecaj na ovaj proces.
Stabilnost razine magnezija u tkivima određuje ne samo učinkovitu i nesmetanu apsorpciju crijeva, već i ispravnu reapsorpciju elementa u uzlaznom dijelu nefrona.

Magnezij je uglavnom unutarćelijski ion. Više od polovice magnezija nalazi se u kostima, otprilike četvrtina je u mišićima, a otprilike četvrtina raspoređena je u tijelu, uglavnom u živčanom sustavu i organima s visokom metaboličkom aktivnošću, poput jetre, probavnog trakta, bubrega, endokrinih žlijezda. Rezerva magnezija vjerojatno se nalazi uglavnom u kostima.
Trenutno, međutim, imamo malo znanja o mehanizmima transporta magnezija u stanicu i održavanja povećane koncentracije ovog elementa unutar ćelije. Međutim, znamo da je apsorpcija magnezija u velikoj mjeri posljedica olakšane difuzije i ovisi o mnogim metaboličkim i hormonalnim procesima u tijelu.
Poznato je da vitamini B6 i D, kao i inzulin, mogu povećati sadržaj unutarćelijskog magnezija, gdje adrenalin ili kortizol djeluju sasvim suprotno.
izlučivanje
Glavni organ koji eliminira magnezij iz našeg tijela su bubrezi. Male količine ovog elementa izlučuju se i kroz crijeva, a također i znojem. Bubrezi su odgovorni za pravilnu koncentraciju magnezija u vanćelijskom prostoru.
http://www.e-manus.pl/